Umor koji ne rješava ni kava – o psihološkoj iscrpljenosti

Piše: Anna Aigner

Koliko puta si osjetila umor pa odmah pomislila – „Nisam dovoljno spavala“? Ili si posegnula za kavom, slatkišem, brzom energijom... Ali umor ne prolazi. Vraća se svaki dan, često jači nego jučer.

Dr. K, poznati psihijatar s YouTube kanala Healthy Gamer, često govori o tome da ono što zovemo “umor” ne mora uvijek biti fiziološki problem.

Spavaš osam sati, jedeš pristojno, krećeš se – ali i dalje si umorna.

Zašto? Zato što je psihološki umor stvaran.

Kada se danima, tjednima ili mjesecima borimo s pritiscima koje ne izražavamo, kada gutamo stres, tjeskobu, neizgovorene emocije, kada radimo stvari koje su u kontradikciji s našim vrijednostima – tijelo počinje slati signal da ne može više.

A mi mislimo da nam samo treba još jedno popodne sna. Umor je ponekad znak da trebamo odmor – ali ne samo za tijelo. Nekad trebamo odmor od perfekcionizma. Od ljudi koji ne slušaju. Od neprestanog dokazivanja. Od osjećaja da nemamo pravo na granicu, pauzu ili “ne”. Psihološki umor se ne rješava krafnom ni kafićem. Rješava se iskrenim pogledom u sebe. Rješava se dopuštanjem da nešto ne stignemo. Da kažemo “dosta mi je za danas.” Da priznamo sebi: “Nisam lijena – iscrpljena sam.”

Naučila sam da kada sljedeći put osjetim umor koji ne odlazi – zastanem i pitam se: od čega sam zapravo umorna?

Od života ili od toga kako ga trenutno živim?