Granice: Nevidljive crte koje čuvaju naše dostojanstvo

Piše: Anna Aigner

Granice nisu zidovi. One su mostovi s jasnim ulazima i izlazima. Granice nisu grubost
– one su briga o sebi. U svijetu u kojem se često od nas traži da budemo “dobre”, “fleksibilne” i “uvijek tu”, postavljanje granica ponekad doživljavamo kao nešto loše, sebično ili hladno. A zapravo, granice su najnježniji način da kažemo: “Evo gdje završavam ja, a počinješ ti.”

Što su granice – psihološki gledano?

Prema psiholozima, granice su emocionalne, fizičke i mentalne linije koje definiraju gdje završavaju naše odgovornosti i počinju tuđe. One određuju što nam je prihvatljivo, a što nije – u odnosima, poslu, obitelji, pa čak i u načinu na koji razgovaramo sa samima sobom.
Dr. Brené Brown, poznata istraživačica ranjivosti i ljudskih odnosa, kaže:
“Najdarežljiviji ljudi koje poznajem su i najjasniji oko svojih granica.”
To znači da nije moguće istinski voljeti druge, pomagati im ili biti “dobra osoba”, ako pritom gubimo sebe.

Kako znaš da su tvoje granice narušene?

- Osjećaš iscrpljenost nakon razgovora ili susreta.
- Imaš osjećaj da ti je “previše svega”, ali ne znaš zašto.
- Govoriš “da”, a iznutra vrištiš “ne”.
- Osjećaš ljutnju, ali ju potiskuješ.
- Imaš osjećaj da te ljudi “koriste” ili ne poštuju.
To nisu znakovi da nešto s tobom nije u redu – to su signali da ti tvoje tijelo i psiha govore: “Postavi granicu. Zaštiti se.”
Kako ih postaviti?

1. Primijeti što ti smeta. Ako često osjećaš frustraciju, možda netko prelazi tvoju granicu, čak i ako je ona neizrečena.
2. Ne moraš se ispričavati za “ne”. “Ne” je cijela rečenica. Može biti izrečena nježno, ali čvrsto.
3. Prvo ih postavi sebi. Ako ti sama sebi ne postaviš granice (npr. prestati raditi kad si umorna, ne javljati se uvijek svima odmah), drugi će ih teško poštivati.
4. Neće svi biti sretni. I to je u redu. Kad promijeniš ples, neki će izgubiti ritam. Ali to ne znači da ne trebaš plesati po svom.

I još nešto važno...

Granice nisu samo prema drugima. One su i prema nama samima. Npr., granica prema samokritici. Ili prema očekivanju da uvijek moraš biti jaka. Ili prema tome da preuzimaš odgovornost za sve i svakoga.
Granice su praksa ljubavi prema sebi. I nisu sebične – one su temelj zdravih odnosa.